Petnaestodnevnik

O čemu li razmišlja Sanela Dženkins?

Čelnici države BiH i vjerske zajednice su svojim ponašanjem prema Srebreničanima pokazali istu samilost kao i Mladić '95. I on je stajao u hladu i izdavao komande dok su one stajale na suncu ili ulazile u pretpane autobuse. Razlika je samo u tome što su onda imale nadu da će se spasiti, a sada nade više nema...

Piše: Rubina Čengić

E konačno završi i Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Svi su pričali da je igra loša, vuvuzele glasne, sudije grozne, ali se niko nije odmicao od tv-a. Dobro je da su se ljubitelji fudbala u BiH nagledali igre, jer za BiH su završila sva prvenstva van opštinskih liga. Ali to uopšte nije važno jer je BiH uspjela zadržati tročlano predsjedništvo Fudbalskog saveza. Džaba reprezentacija, džaba fudbaleri koji koštaju 40 miliona eura... Sad će to Predsjedništvo moći do mile volje da navija po lokalnim stadionima koji će tokom predizborne kampanje biti obnovljeni milionima KM-ova. To je za nas pitanje od nacionalnog značaja!

No dobro, oni koji se više ne mogu baviti fudbalom ne treba da brinu – Vijeće ministara BiH je usvojilo strategiju zapošljavanja za narednih desetak godina. Vjerovatno će povećati broj ministarstava, zastupnika, članova Predsjedništva (neće nema tamo neka FIFA, UEFA, EU, VE diktirati koliko članova možemo imati) i svi će biti sretni. Jer na sve nove pozicije dolaze sekretarice, vozači, čistačice... Procvjetaće ova zemlja jer svi će dobiti regrese i jubilarne nagrade.

Samo radnicima nema ništa. Biće im uzeta i radna mjesta jer – kome treba proizvodnja. Jedino će rudari zadržati status. Eno neki dan su opet spasili BiH ili barem Elektroprivredu BiH: umjesto dugujućih 54 miliona KM, oni su prihvatili da im bude isplaćeno 13 miliona KM. Tako su omogućili da par direktora u EP BiH i dalje ima platu 9.000 KM. Menadžersku! 

A dok rudari spašavaju tuđe plate, Milorad Dodik tvrdi da bi bolje bilo da BiH nestane. Pa koga bi onda rudari spašavali odričući se dugujućih plata? I gdje će onda Dodik biti tako bahat kao ovdje, da kasnije može da se hvali da mu je drago kada se svojom bahatošću suprotstavi strancima? Uopšte ne razmišlja kako je poslije toga teško Draganu Čoviću. Eno neki dan, nakon što je NSRS, suprotno nastojanjima iz SAD i OHR-a, usvojila Nacrt zakona o raspolaganju državnom imovinom, Čović je morao da hoda okolo i priča kako Dodik samo malo plaši Amerikance. Može li iko zamisliti kakav je haos od straha zavladao u SAD-u? Moraće im strave saljevati. Eto izvoznog posla za BiH. Ko se ovog sjeti u predizbornoj kampanji ne da će dobiti 130.000 glasova na koje tipuje Čović, nego 130 puta toliko. Ne bi morali ni izvoziti, nego nek ovi što se prepadnu dolaze u BiH, pa ćemo tako i turizam razvijati, a biće i PDV-a. Šta ima banjski, kongresni, seoski ili planinski turizma? Mi razvijamo stravski. Daće nam i EU malo miliona za unapređenje...

A, da, od njih ništa nećemo! A i ne možemo od njih ništa dobiti. I tamo je svima srce stalo od straha kada je Sven Alkalaj između dva putovanja u Kinšasu ili ko zna gdje izjavio da BiH neće ni podnositi aplikaciju za članstvo u EU jer tamo na tu aplikaciju ne gledaju blagonaklono. Nek' se zna čija je zadnja! Titovo odlučno NE iz 1948. je ništa u odnosu na ovu odlučnost.

Odlučnost pokazuju i neke druge ćelije društva. Eno vlasnik TV Pink Željko Mitrović je jasno rekao da neće da radi sa planetarno popularnom Anđelinom Džoli jer ona blati Srbe ili tako nešto. Mo'š misliti!!! Neće Mitrović s njom makar otpustio još 100 svojih uposlenika, a onima što ostanu nikada ne dao platu. Ako baš bude morao, duševni bol će utopiti na svojoj jahti, ploveći egzotičnim morima ili u svom avionu leteći plavetnim nebom.

Duševni bol je ovih dana trpio i Mladen Ivanić. Istina, Sud BiH ga je oslobodio krivice i odgovornosti, ali kaže da mu je bilo jako teško jer su ga pratili i prisluškivali čak i oni iz međunarodne zajednice... Aha, baš mu vjerujemo. Pa ovdje nema resursa ni za praćenje i prisluškivanje tri hiljade potencijalnih terorista!

Uostalom, sva sreća da ih je samo 3.000. Šta bismo da ih je 40 ili 60 hiljada, kako tvrde iz RS? Kako bismo tek onda morali biti zabrinuti. Ovako za samo 3.000 ljudi rokera, kako reče predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić, i nije tako strašno. Obezbijedi se pojačana zaštita Dodiku i članovima Vlade RS, jer njih prate ovi što hoće trešnje da zasade, pojačana zaštita Tihiću i Ahmetoviću i to je to. Za druge ćemo lako. Oni su vjerovanto zamjenjivi.

Samo je neizvjesno kako će se BiH uključiti u zaštitu nezamjenjivih ugroženih tigrova. U cijelom svijetu je ostalo još 3.200 odraslih životinja ove vrste i uglavnom su u Aziji. Sada se traži model njihove zaštite, a mi tamo nemamo agenata. Možda da Alkalaj otputuje... Možda iz priče o tome kako zaštiti tigrove dobije neku ideju kako zaštiti novinare u BiH?

Za sada je najgore prošao Damir Kaletoviću sa FTV-a i oni što su pitali kolike naknade su dobili članovi komisije koja je istraživala da li je BiH dobila 15, 45 ili 90 milijardi donacija. Manite se ćorava posla – rekao im poslanik Zorić. Samo za Kaletovića je lako, jer optužnicu protiv njega je osudio čak i Haris Silajdžić. Predsjednik uvijek ide prvi! Tako se i Maršu mira priključio 15 minuta pred Srebrenicom, odmah ispred Sanele Dženkins. Ovaj propagandni istup sa kritikovanjem optužnice protiv Kaletovića su vjerovatno u toj koloni smisli zajedno. Dženkins mu je, inače, savjetnica, pa je zanimjivo o čemu li je ona mislila u toj koloni? Vjerovatno o tome kao će Elton Džon ili Demi Mur pred njom kleknuti na koljena i odmah doći da gostuju u tok-šou Sanela na TV1.

Tekstovi kao ovaj nisu mjesto za spominjanje Srebrenice, ali zasigurno jesu za one što su helikopterima ili klimatiziranim mercedesima na putu ka Srebrenici prepriječili put zagušljivim autobusima u kojima su bile majke onih koji su sahranjivani. Čelnici države BiH i vjerske zajednice su takvim svojim ponašanjem prema Srebreničanima pokazali istu samilost kao i Mladić '95. I on je stajao u hladu i izdavao komande dok su one stajale na suncu ili ulazile u pretpane autobuse. Razlika je samo u tome što su onda imale nadu da će se spasiti, a sada nade više nema, pogotovo kada vide te bahate likove koji bez kraja i konca bezosjećajno govore isprazne nepotrebne riječi koje nikom osim njima ništa ne znače. I Mladić je te '95. odjahao na bijelom konju, baš kao što su i ovi velikodostojnici odjahali na svojim mercedesima i helikopterima. Šta je njima dva sata na potočarskom suncu u odnosu na tužne godine ovih majki? Da li je o tome razmišljala Sanela Dženkins? Ili možda ipak o novoj tv-stanici ili promociji istine u službi jedne neuspješne i neplodne politike koja se počela slikati i dijeliti lekcije šest mjeseci pred izbore? Taj svjetski džet set kome ona sada pripada je tako daleko od BiH, ali šta nju briga, ne plaća ona cijenu te loše politike.

Uostalom, ta cijena nije velika: 5.000 KM kuća koju odnese klizište i 2.000 KM radno mjesto nestalo u požaru. Tako je utvrdila Vlada FBiH podijelivši te crkavice ljudima koji su ostali bez ičega. A tako funkcioniše kompletna vlast u BiH koja svake sekunde potroši 278 KM. Kolači Marije Antoanete u odnosu na ovo djeluju smiješno.

Inače, ovo prediuzborno vrijeme najviše liči na novu godinu. Samo što političari ne pišu pisma Deda Mrazu nego se, barem ovi iz hrvatskog korpusa, obraćaju Jadranki Kosor. Evo Dragan Čović hoće 130.000 glasova i mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara i za svoju stranku ministarska mjesta u Vladi RS, pa ode kod Kosor. Jedno 30 ljudi hoće u Predsjedništvo BiH, ali Borjana Krišto ode kod Kosor. 

Ovi iz bošnjačkog korpusa će se malo grebati od Turske, pa je, recimo, Silajdžić sa turskim čelnikom otišao u Srebrenicu, zajedno su Srebreničankama prepriječili put ka mezarju i hajde što Silajdžić, on je inače bahat i bezosjećajan, ali što ovaj Turčin, majku mu...

Samo Dušanka Majkić, koja hoće u Dom naroda Parlamenta BiH, nema kome da piše. A baš voli biti u Domu naroda, to je zadnja linija odbrane: mnogo se slika, a i dobro se zaradi.

Stranke u cjelini su se pokazale nemaštovite. Eto niko na listu nije stavio onog Branka Kokića, što se pijan popeo na munaru u Zvorniku sve mašući zastavom RS, a to je sasvim novi prostup političkom marketingu. Dodik je opet odabrao oprobane metode: u BiH nije bilo genocida, Srebrenica je osveta za Kravice, BiH treba da nestane, autoput će biti završen na vrijeme... A na autoputu se radnici kupaju u viljuškarima! Debela hladovina: RS se za Dodikove vladavine zadužila 1,7 milijardi KM, prodala telekom... Ali nema veze jer sada kada sa ovih 150 miliona dolara poteče nafta iz Majevice...

Ovi u FBiH još nisu počeli vaditi naftu, ali bar nisu prodali BH Telecom, pa će mu sada dodijeliti komunikacije za fiskalne kase i eto dividende u budžet. Istina, to nije dovoljno za vraćanje kredita, ali o tome će razmišljati neko drugi, poslije oktobra!  

Za sada je važno da Radovan Karadažić dobiva potrebnu podršku u Hagu gdje nekontroisano laprda o svemu i svačemu: SDS mu je dodijelio orden, Momo Mandić mu se u sudnici obraća sa predsjedniče.... Vjerovatno mu je drago i da je ratni zločinac Kos prebačen u banjalučki zatvor, zbog sigurnosti...

Samo nikakve sigurnosti nema za 170.000 djece u BiH koja žive na rubu siromaštava. Ili 20.000 žena koje su bile silovane tokom rata u BiH.

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.

DOWNLOAD specijalni prilog o prostornom uređenju