Najlakše je okriviti medvjede i stare vojske

Prije nekoliko sedmica obznanjena je činjenica, za koju su nadležni godinama znali, da biserno čista voda na Vrelu Bosne sadrži fekalne bakterije. Stavljena je ploča da voda nije za piće, a da li će ikada više biti, pokušali smo dobiti odgovore u nadležnim institucijama i preduzećima. Sudeći po prikupljenim informacijama i opštem odnosu prema ovom problemu, teško

Piše: Amir Telibečirović

Sarajevski izvori i česme su kroz vijekove bezbroj puta opisani i opjevani, a među njima najviše jedan od najpoznatijih - izvor rijeke Bosne, Vrelo Bosne. Ali, kako održavanje ljepote, pa tako i čistih izvora, ne zavisi od lijepih riječi nego konkretnih djela, tako smo postali svjedoci nevjerovatne činjenice da voda na Vrelu Bosne više nije za piće. Sarajlije su za vrijeme rata naučile šta znači nedostatak čiste vode, ali su to isto tako i zaboravile. Na poznatom i prelijepom izletištu prvi put je postavljena ploča sa natpisom - Voda nije za piće.

Fekalije stižu odozgo

Iako stručnjaci za vode kažu kako je ovakvo zagađenje uobičajeno i da do njega dolazi od prenaglog otapanja snijega i obilnih padavina općenito, po svemu sudeći, ovaj put ljudski faktor je glavni krivac. Većina izvještaja i informacija ukazuje kako je zagađenje ponajviše nastalo zbog nesređene kanalizacijske mreže na Igmanu i Bjelašnici. Ubrzano i nekontrolisano naseljavanje područja Ilidže, Butmira, Hrasnice, Sokolović-Kolonije, Trnova i Hadžića sa stotinama nelegalnih septičkih jama, svakako može doprinijeti zagađenju, ali ta područja, koja su glavna opasnost za zaštićenu zonu vodosnabdijevanja oko Bačeva, nisu uzrok ovom novom eko zločinu. Fekalije koje zagađuju izvore rijeke Bosne, barem tako kažu nadležni, stižu odozgo, s Igmana i Bjelašnice, nekad bisernih planina kojima samo što nismo došli glave.

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.