Poput prve ljubavi

Pomisao na Start, u kome sam stekla jedna od svojih prvih novinarskih iskustava, vrlo je česta asocijacija na jedan prizor: stojim na balkonu, ispred nekadašnje kancelarije magazina, dok tadašnji urednik Selvedin Avdić, nezadovoljan mojim uratkom, drži lekciju o tome kako se reportaža piše iz ugla onoga što vidimo, a manje onoga što mislimo. Kao i svakom tvrdoglavom početniku, novinarska poniznost mi je bila strani koncept – u tom trenutku me je više okupirala (povrijeđenost) ega. Danas, kada se Avdićevim riječima služim dok redigujem tekstove mlađih kolega, složila bih se s francuskim piscem Philippeom Sollersom koji kaže da je bolest prvog iskustva ne znati tačno šta želimo a ipak ga željeti pod svaku cijenu. Mislim da ovaj precizni aforizam poprilično dobro odražava period proveden u magazinu Start: samouvjerenost bez pokrića.

Stoga je to prelijepo ali i bolno iskustvo profesionalne adolescencije, vrijeme u kojem sam učila, brzo se oduševljavala u svoja postignuća, a još brže razočaravala svojim vještinama. Zanatsko iskustvo koje sam stekla sa sjajnom ekipom novinara, među kojima su i Ozren Kebo, Eldin Karić, Ekrem Tinjak, Almir Panjeta pamtim gotovo kao što se pamti prva ljubav. Ona iz koje izađete ojađeni, ali znajući tačno šta želite. Nagrada Amnesty International za najbolji članak iz oblasti ljudskih prava 2003, osvojena zajedno s kolegicom Dženanom Halimović, bila je nezaobilizan podsticaj. Startu želim dug životni vijek, kritički nedvosmisleniju i konstruktivniju uređivačku koncepciju, i još više napora u bivanju „svojim“, jer nema drugog načina da se sačuva ono malo što je ostalo od neovisne medijske scene u BiH.

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.