Gost urednik: Ozren Kebo

Tri stotine Startova

Kada se sjetim dvije sretne, zanimljive, uzbudljive, ali i konfliktne godine provedene u magazinu Start, prva riječ koja mi padne na pamet je – urednička kreativnost. Sastala se u tom trenutku, na samom prelazu iz 2001. u 2002. godinu, mala ali mahnita ekipa novinara i urednika koja je u unapređenju sadržaja novine otkrila novu, kod nas možda do tada neviđenu strast.

Po mojoj procjeni, do kraja 2004. godine uveli smo više od stotinu inovacija, pod čime podrazumijevam implementiranje novih rubrika, osvježavanje starih, pa onda popravljanje i starih i novih, pa dizajnerska osvježenja, unapređenja i promjene u strukturiranju tekstova i organiziranju intervjua... Nema nijedne rubrike koju smo promijenili ili uveli samo jednom. Inoviranje sadržaja bio je trajan proces, nešto kao naša manija, ili čak prokletstvo. Evo jednog od brojnih primjera. Prvo smo, na inicijativu kolege iz Slobodne Bosne, uveli rubriku 101 pitanje. Prva gošća u ovom jedinstvenom intervjuu bila nam je Amina Lagumdžija, koja je iskreno progovorila o svom životu i koju su zbog te iskrenosti mjesecima razapinjali nacionalistički mediji. Najpoznatiji gost bio nam je tada već teško bolesni Alija Izetbegović. Odgovore smo dobili pismeno, za fotografije smo se snalazili. Međutim, intervju je nakon tridesetak brojeva počeo da iscrpljuje svoje mogućnosti, postao je razvučen, pa smo ga prvo smanjili i preimenovali u 69 pitanja, da bi nakon novih tridesetak izdanja bio izložen još jednom reduciranju i dobio konačnu – današnju formu. I naslov: 33 pitanja. Na sličan način promovirali smo i rubrike Deset razloga, Zemlja, Pojmovnik, Ta divna, davna vremena, Art i sex, seriju tekstova posvećenih ekologiji...

Primali smo desetine pisama svakog mjeseca, manji dio uspjeli smo objaviti. Naša se strast nekako prenijela i na čitatelje, koji su s nama dijelili želju za takvom novinom. Mnogi tekstovi nastali su na osnovu njihovih ideja, koje su do krajnjih granica korespondirale s našim poimanjem kreativnosti. Sjećam se jednog teksta, kojeg i danas pominjem kao primjer želje da se bude različit od drugih, da se stalno ide korak ispred vremena i da se iz nepostojećeg materijala stvori priča. Ideja je bila napraviti dossier o fizičkoj spremi sudija koji vode Ligu prvaka. Početna premisa bila je: Liga prvaka je fizički najzahtjevnije fudbalsko takmičenje na svijetu, sudije su i po
deset-petnaest godina stariji od fudbalera i, za razliku od njih, nemaju svoju zonu odgovornosti, nego moraju 90 minuta trčati duž cijelog stadiona. Ideja odlična, ali nigdje materijala na koji bismo se mogli pozvati, nigdje sličnog teksta. Jedan sjajni mladi novinar tada je zaronio u sve dostupne izvore, tragao je više od deset dana i na kraju sklopio priču koja se čita u dahu. Prvi smo prezentirali kakve pripreme sudije imaju i kakve provjere moraju proći da bi stekli pravo suđenja u Ligi prvaka.

Sjećam se i reportaže iz Nevesinja, koju je u zimu 2002. napravio izvrsni Ekrem Tinjak. Usred Nevesinja i usred snježne mećave pokvario mu se dotrajali Renault 5. (U ozbiljnim zemljama novinar nikada ne bi smio poći na put s takvom skalamerijom, ali mi nismo ozbiljna zemlja i ta je kultna petica bila novinarski prosjek). Prišli su mu neki momci, pomogli mu da osposobi auto, a kad su saznali da dolazi iz Sarajeva ni za sekundu nisu promijenili intonaciju, tek mu je jedan rekao: “E, novinar, samo da znaš, gur’o te je vojnik Vojske Republike Srpske.”

I tako, sjećanja naviru, mogao bih popuniti pola Starta redajući epizode, lijepe i ružne, iz našeg rada. Zašto je trajalo kratko, samo dvije godine? Možda zato što takva energija ne može dugo opstati, zato što je neminovno rađala, osim izvrsnih ideja, i konflikte koji su nagrizali atmosferu? Nakon 25 godina rada u novinarstvu naučio sam neke stvari. Ako ti je stalo do projekta u kojem učestvuješ, pobrini se da amortiziraš sukobe, makar i na svoju štetu. Polazim od sebe i sjećam se grešaka koje sam, ponesen uspjesima Starta, pravio. Ništa čovjeka ne zanese kao pohvale, a mi smo ih tih mjeseci dobivali lopatama.

Pred sam kraj rada u Startu napisao sam feljton o fekalnom novinarstvu. Danas to smatram jednim od najvećih promašaja u karijeri, inače bogatoj najraznovrsnijim greškama. Naivan i glup, kakvim me Bog dao, pomislio sam da je taj feljton zbog nečega važan, da poslije njega – oprostite na pogrešno sagledanoj situaciji, ali evo i sam se sebi rugam, pa ne morate i vi – ništa neće biti isto. Mislio sam da je to kraj fekalija u sarajevskim novinama. Kakva komična pogreška, kakva smiješna procjena. Bio je to samo kraj Waltera i, eventualno, Ljiljana, a fekalno novinarstvo, jače nego ikad, preživjelo je i proširilo se na sve sfere našeg informativnog života.

Koliko mogu da vidim, redakcija Starta izmakla se iz tog procesa. Kada i zaglavite, više je riječ o spoljnim saradnicima. Da mi je ova pamet, nikada ne bih dozvolio kolumnisti, vanjskom saradniku, da me u svoje ime zavađa s drugim ljudima. To bih sasjekao u korijenu...

Griješili smo, padali i podizali se, borili i vukli naprijed. Greške su mi danas dragocjenije uspomene od nagrada. Zato, za kraj ovog podsjećanja, volio bih odati poštovanje ljudima koji su tih godina pravili Start. Osim Darija Novalića, današnjeg glavnog urednika, koji kao vlasnik i direktor ima zasluge što nas je okupio, tu su još bili: Eldin Karić, Selvedin Avdić, Saša Rukavina, Ekrem Tinjak, Almir Panjeta, Nihad Sijerčić, Almin Zrno, Amer Kuhinja, Rada Plivčić, Žana Vukmirović, Anesa Zeljković, Dženana Halimović, Belma Bećirbašić, Aleksandra Bosiočić-Dronjić, Mevludin Mekić, Mevlida Novalić, Midhat Dedić, Faruk Borić, Nezira Čolović...

Ozren Kebo u svom Startu:

„Allah je velik i milostiv! Za razliku od Rijaseta.“-(Start BiH broj 155, novembar 2004.)

„Jedan od Churchillovih najslavnijih političkih poučaka glasi: Ako želiš da ne riješiš problem, onda formiraj komisiju. Mi u Bosni i Hercegovini na dobrom smo putu da dobijemo Ashdownov poučak, koji vjerovatno neće dostići slavu Churchillovog, ali će u sebi sadržavati podjednaku količinu destrukcije i neinventivnosti: Ako želiš da ne riješiš problem, odluči se za kompromis.“-(Start BiH broj 160, januar 2005.)

„Walter je najgora stvar koja nam se mogla desiti. Walter sa svim tim svojim govnima, kanalizacijama i nesnosnim uvredama ruši uspomenu na Sarajevo kao žrtvu bjesomučne agresije. Jer, sa ovom novinom u svom društvu, svi smo mi pomalo agresori.“-(Start BiH broj 143, juni 2004.)

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.

DOWNLOAD specijalni prilog o prostornom uređenju