BORIS TADIĆ NIJE IVO JOSIPOVIĆ, NEGO SRPSKA JADRANKA KOSOR

Politika i moral su, u principu, odvojeni svjetovi između kojih komunikaciju uspostave samo rijetki pojedinci neskloni nametnutim ograničenjima, koji, rušeći barijere između njih, zapravo, osvajaju slobodu. Prije svega za sebe. Pa onda i za one koje predstavljaju ili koji se s njima identifikuju.

HRVATI NA IZBORIMA NE IGRAJU LOTO

Mnogo se ovih dana pričalo o posjetama predsjednika susjednih država, Ive Josipovića i Borisa Tadića i pokušavalo uspostaviti paralele između njih dvojice i njihovog djelovanja. Koje su, međutim, apsurdne i nasilne koliko i paralele između savremene Hrvatske i Srbije.

Josipović je proizvod zrelosti jednog društva. Logični stepenik u kontinuiranom pravolinijskom napredovanju od totalitarističke, zločinačke politike Franje Tuđmana prema Evropskoj uniji, od koje je Hrvatska, danas, upravo zahvaljujući pokazanoj kolektivnoj zrelosti, bukvalno, na korak. On je dokaz da njegov prethodnik, Stipe Mesić, nije bio slučajnost i neponovljivi eksces, izuzetak od pravila, nego proizvod svjesne odluke tog društva. Zrelosti koju smo mi sa strane bili skloni negirati ili minorizirati, svodeći, „antimarksistički“, čitavu stvar, društvenu uslovljenost istorijskih događaja i pojave određenih likova, na – sreću. No, nije se radilo o sreći, nego o pameti, kolektivnoj inteligenciji, ispostaviće se. Dokaz koje su i geste koje, već na početku svog mandata, čini Josipović. Jer, ne radi se tu o ličnoj hrabrosti, kako se Josipovićeve izjave i geste ovdje percipiraju, nego o samouvjerenosti koja ne proizilazi samo iz ličnih političkih uvjerenja i moralnog i intelektualnog habitusa, nego i iz svijesti da je Hrvatska danas na takve izjave i geste spremna. I pored snaga koje, iz ličnih razloga, odbijaju svaku radikalnu promjenu i reinterpretaciju prošlosti (za čije su mrlje i sami odgovorni).

...

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.