Gorska služba spašavanja
Heroji planina čistog uma i praznih džepova
Uprkos svim problemima u radu, skupina hrabrih ljudi okupljenih oko Gorske službe spasavanja Stanica Sarajevo uvijek se odaziva pozivu za pomoć. Led, kiša, vjetar, vrućina, nepristupačan teren, radni dan ili praznik – nisu faktori koji će ih spriječiti da izađu na teren i pruže pomoć 365 dana godišnje i 24 sata dnevno
Tekst: Haris Čalkić (c.haris@bih.net.ba)
Foto: Arhiva GSSSS
Valentinovo 2009, subota i neradni dan, planove osmorice momaka mijenja jedan poslijepodnevni poziv. Otkazuju se večere, izlasci i koncerti. Na telefon Gorske službe spasavanja Stanica Sarajevo je stigao poziv iz Centra za obavještavanje. Negdje između Čavljaka i Bukovika jedan planinar je povrijedio nogu i nije u stanju nastaviti dalje te se sklonio u kuću mještanke Kose. Ekipa se organizuje, odlazi na tačnu lokaciju i vrši transport povrijeđenog do Sarajeva.
– Ova akcija mi je ostala posebno u sjećanju, otkazali smo sve, ostavili djevojke, žene i otišli da pomognemo - govori Damir Frenjo, student elektrotehnike i najmlađi registrovani spasilac u Bosni i Hercegovini. Stalna dostupnost, rizikovanje svog života, dovođenje u opasne situacije da bi se pomoglo drugom je sve ono što posao gorskog spasioca podrazumijeva.
- Mi smo nešto kao civilni specijalci - pojašnjava Adnan Podžo, načelnik GSS Stanice Sarajevo, inače profesor sporta zaposlen kao odgajatelj u SOS Kinderdorf. Pored svih rizika koje nosi zvanje gorskog spasioca podrazumijeva se i da rade volonterski.
- Presudna je želja da se pomogne nekome, i satisfakcija koja se osjeti nakon izvršene akcije. Teško je to objasniti. Recimo, i na ulici ako se desi neka nesreća i neko se povrijedi, od stotinu ljudi prići će dvoje i pomoći, to je ta razlika - pojašnjava Tanja Đozo, studentica ekonomije i jedini registrovani ženski spasilac u BiH. Sve troje se slažu da je ovo zvanje ustvari stil života i način razmišljanja.
Privilegije i odgovornost
Pripadnik gorske službe spašavanja može postati bilo koji član planinarskog društva koji je spreman da radi volonterski, te stekne operativna znanja o spasavanju. Pored želje potrebno je završiti i odgovarajuću obuku te dobiti međunarodni certifikat koji izdaje Međunarodna asocijacija gorskih službi spasavanja IKAR-CISA (International Commission for Alpine Rescue), a starosna dob za završetak obuke je između 18. i 45. godine. Svaki član GSS-a posjeduje značku sa jedinstvenim serijskim brojem koji je upisan u međunarodni registar.
- Posjedovanje ove značke nosi određene privilegije, ali i veću odgovornost. Kod nas to još nije tako, ali je u drugim zemljama jeste Naprimjer, slavi se Nova godina u Pragu i slučajnom prolazniku pozli ili se neko povrijedi, ako policija u masi ljudi koji su tu primijeti nekoga sa značkom GSS-a – pozvat će ga da mu pomogne - objašnjava Adnan. Dodatne pogodnosti koje uživaju članovi gorske službe u drugim zemljama jesu besplatno noćenje u planinarskim domovima i kućama, popust pri nabavci opreme itd. U BiH, uprkos određenoj promjeni u svijesti naših ljudi, to nije slučaj.
- Kada odem negdje vani i kada ljudi vide ovu značku iskazuju maksimalno poštovanje prema tome. Kao da je čovjek predsjednik neke države - govori Tanja.
Pored individualnih kvaliteta, vrlo bitan je razvijen timski duh i sklonost radu u grupi.
- Može se reći da pripadnik službe može postati svako, ali ne može i ostati, ako se ne uklopi u ekipu ubrzo i odustaje - tvrdi najmlađi član kolektiva.
Adnan, kao načelnik stanice, dodatno pojašnjava:
- Kada organizujemo neku akciju, tačno se zna šta ko radi i ko je bolji u nekoj oblasti. Bez obzira što sam ja načelnik, ako se dogovorimo da neku akciju vodi Frenjo kao naš najmlađi član, svi ćemo slušati njega i raditi tako.
Tanja tvrdi da nema nikakve razlike između nje i ostalih, da je nimalo ne štede i da ona to nikada ne traži. Zahvaljujući čestim vježbama u akciji djeluju uigrano i efikasno.
- Ovo je kompaktna skupina ljudi čistog uma koji imaju zdrave odnose. Uz pozitivnu atmosferu u timu, uvijek je prisutna i maksimalna ozbiljnost u radu - objašnjava načelnik.
Psihičko opterećenje
Svi se bave sportom, održavaju kondiciju i snagu, tako da im je fizičko opterećenje najmanji problem. Kažu da potrage znaju biti vrlo naporne fizički jer se dugo hoda, nekada i cijelu noć, ali o umoru se ne razmišlja dok se ne dođe kući, valjda adrenalin čini svoje. Ipak, tvrde, najbitnije je ostati hladne glave i biti stabilan.
- Nije jednostavno kada znate da ćete naići na mrtvu osobu. Ja sam tako u jednom danu u razmaku od tri sata imao dva slučaja sa smrtnim ishodom. Nemoguće se pripremiti za tako nešto, to jednostavno pogodi čovjeka - prisjeća se Adnan, a Damir nastavlja:
- Posebno težak mi je bio prvi slučaj sa dojavom o smrti, bilo je to u ljeto 2009. na lokalitetu Mošćanice.
Tanji je u sjećanju posebno ostala potragu za srušenim avionom kod Mostara, u kojem je bio tadašnji predsjednik Makedonije Boris Trajkovski:
- Spremam se i razmišljam šta ću tamo zateći, mrtva tijela, pa još saznajemo da je to u minskom polju, a kada pomislim na minu bude mi zlo.
- Imali smo slučaj kada smo obezbjeđivali biciklistički spust Downhill na Bjelašnici. Momak od 21 godinu je povredio kičmu. Stotinu puta sam radio sličnu vježbu sa lutkom, ali kada je tu mlad čovjek ispred tebe, a jedan tvoj pokret ga može učiniti invalidom, teško je ostati miran i sabran, ali mora se. Na sreću, sve se dobro završilo - priča načelnik.
Godišnji budžet ove stanice, koji pune i sponzori, iznosi oko 18.000 KM, što je izuzetno mala cifra u poređenju sa realnim potrebama ove službe.
- Dio iznosa potrošimo na obnovu osnovne opreme koja garantuje sigurnost, obnavljanje užadi i tehničke opreme koja se troši i ima svoj vijek, jer insistiramo da sigurnost bude ne 100 nego 120-odstotna, tu je i registracija vozila i na to ode već pola budžeta. Ostalo uzimamo po prioritetima, a često se i sami snalazimo. Bitno nam je da obezbijedimo neki minimum za normalno djelovanje - opisuje Podžo finansijske probleme i nastavlja:
- Po nekim mojim računicama troškova, znači prevoz, dnevnice, oprema, pokrivenost rada službe 365 dana i 24 sata svaki dan u godini, što smo mi i obezbijedili, došao sam do zaključka da mi državi godišnje poklonimo oko 7,5 miliona KM.
Za razliku od država u regionu, BiH nema zakonsku regulativu koja bi obuhvatala djelovanje i postojanje gorske službe. Najveći problem je odsustvo sa posla koje nije zakonski uredovano. U uređenom sistemu ukoliko je akcija u toku, poslodavac je dužan da pripadnika gorske službe pusti sa posla a država nadoknađuje njegove gubitke nastale odsustvom. Kod nas sve zavisi od dobre volje poslodavca, a članovi su stalno u kontaktu pa se gleda da u akciju prvo ide onaj koji je slobodan. - Mi već imamo prijedlog zakona koji je urađen po modelu hrvatskog i slovenačkog zakona o GSS-u. Također, nadu polažemo i u formiranje ekipa za spašavanje pri civilnoj zaštiti gdje bi u protokolu regulisali ovaj dio o odustvu sa posla - objašnjava Adnan. Problem oko finansiranja i zakonske regulative poentira Damir:
- Imam nekada osjećaj da se sinu nekog političara ili nekom bitnom mora desiti nešto pa da traže našu pomoć, da shvate da postojimo i da nam konačno obezbijede uslove. Uprkos svemu, niko od njih ne dvoji da će se i dalje nastaviti maksimalno truditi pomoći drugima kao i nastaviti boriti se da njihova služba dobije status koji zaslužuje.
Lavina – Vito
U zimskom usponu, u organizaciji Planinarskog društva Treskavica, 7. marta 2010. učestvovalo je oko 70-ak planinara i alpinista, među njima i sedmorica članova Gorske službe spasavanja Stanica Sarajevo. Oni su ujedno i obezbjeđivali ovaj 8. tradicionalni pohod na drugi po veličini vrh sarajevske Visočice. Prilikom povratka sa vrha zbog nepridržavanja uputa došlo je do pokretanja lavine koja je povukla sedam planinara. Petero se samo spasilo, a dvoje su izvukli pripadnici gorske službe bez ozbiljnijih posljedica. Do lavine je došlo zbog objektivnih okolnosti (vremenske prilike, konfiguracija terena), ali i zbog nepridržavanja određenih pravila da se drži određeni razmak (20-30m) prilikom prelaska lavinoznog područja.
Lavine – korisne informacije
Saradnja i odgovornost
GSS stanica Sarajevo uspješno sarađuje sa svim planinarskim društvima. Također, učestvuju u obezbjeđivanju sportskih događaja i drugih manifestacija. Njihova uloga je prije svega savjetodavna i u slučaju nekog pohoda koje organizuje neko planinarsko društvo vodič donosi odluke, a pripadnici GSS-a mogu samo dati savjet i upute. Ukoliko Planinarski savez BiH organizuje neki pohod, tada odlučuju pripadnici gorske službe, a svaki učesnik koji se ogluši na upute radi to na svoju odgovornost. Stanica Sarajevo uspješno sarađuje sa svih sedam stanica u Federaciji kao i sa GSS stanicom Pale. Također, svi članovi ističu odličnu saradnju sa policijom, vatrogascima i svim ostalim strukturama.
Šta u slučaju nesreće
Obavijestiti policiju, a zatim i GSS. Iako do sada nisu imali lažnih dojava, nastoji se poštovati protokol. - Imali smo mi direktnih poziva i mi se krenemo spremati i organizovati, ali poštujući protokol čekamo poziv od policije - objašnjava Podžo. Broj GSSSS je: +387 61 299 443
Istorijat i aktivnosti
Gorska služba spasavanja. Stanica Sarajevo je zvanično osnovana 1962. godine a djeluje pri Planinarskom savezu BiH. Učestvovali su u akciji spašavanja nakon zemljotresa u Banjoj Luci 1969. godine, obezbjeđivali Svjetski kup u skijanju na Bjelašnici i Jahorini 1983. godine, te Olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine. Služba broji 52 člana od kojih je 35 aktivnih.
- Gdje put prestaje tu počinje naša aktivnost - objašnjava Adnan Podžo slikovito. Pored akcija zimskog i ljetnog spasavanja, često obilaze i zabačena sela koja su cestovno odsječena i pomažu tamošnjem stanovništvu oko osnovnih potreba i prve pomoći. U slučajevima prirodne katastrofe dužni su da djeluju. Jako bitne su i preventivne mjere koje uključuju pojavljivanje u medijima, česta upozorenja svima koji pohode opasne terene. Prije dvije godine su skijašima na Bjelašnici dijelili ski-bonton sa FIS pravilima o ponašanju na stazama. Obavezna vježba je jednom godišnje, ali održavaju se u prosjeku dvije do tri vježbe mjesečno.
Helikopter i potražni psi
Dok se svuda u svijetu helikopteri upotrebljavaju za spašavanje, u Bosni i Hercegovini o tome još nema ni govora. - U Zermattu, Švicarska, koji je najpoznatiji centar za spasavanje skoro da i nema užeta u stanici, sve se obavlja helikopterom - govori Damir. Ipak, pripadnik Stanice Sarajevo Selver Ajrulahi, zasad jedini, ima zvanje instruktora helikopterskog spašavanja u BiH, a zvanje letača spasioca ima sedam pripadnika ove stanice: Nermin Demir, Edin Merzić, Tarik Grabus, Eldin Mulić, Adnan Podžo i dr. Tigran Elezović.
- Bila je jedna situacija kada smo spašavali čovjeka i okupili se svi oko njega, a iznad nas je preletio helikopter za koji je povrijeđeni mislio da pripada nama. Mi smo se okrenuli i mahali prema gore pa je to ispala simpatična situacija - prepričava Damir Frenjo.
Po riječima Adnana Podže, u narednih pet godina imaju u planu nabavku potražnog psa:
- Otežavajuća okolnost je što su veoma skupi a dresura i briga također zahtijevaju puno troškova, neko mora biti stalno sa tim psom, maltene da bude kao kućni ljubimac - ističe načelnik.
Upozorenja planinarima
- Planirati turu koja odgovara trenutnoj fizičkoj spremnosti.
- Držati se markiranih planinarskih staza ako je teren po kojem hodamo nepoznat.
- Ako se radi o većoj grupi, brzinu hodanja prilagoditi najslabijem članu grupe.
- Obavijestiti porodicu ili prijatelje o svom smjeru kretanja.
- Poslušati savjet domara ili iskusnih planinara.
- Na slabije poznatim terenima koristiti kartu i kompas ili GPS.
- Zbog mogućih promjena vremena, sa sobom nositi rezervnu odjeću, kapu i zaštitu od kiše i vjetra.U rancu bi se trebalo naći mjesta za: baterijsku lampu, šibice ili upaljač i svijeću (zaštićeno od vlage) džepni nož, rezervnu hranu i vodu i mali pribor za prvu pomoć.
- Zimi biti posebno oprezan i misliti na rano padanje mraka.
- Izbjegavati hodati po stazama koje ne poznajemo, pogotovo nakon većih snježnih padavina.
- Prije i u toku ture pratiti vremensku prognozu i pratiti promjene koje ukazuju na promjenu vremena.
- Upisati se u knjigu gostiju u planinarskim domovima.
Vrste lavina:
- Prašnaste lavine nastaju pri niskim temperaturama (ispod -10 C ) i svježem snijegu. Imaju velike brzine (do 300 km/h ). Lebde iznad tla, te teren i podloga na njih slabo utiču. Mogu savladati uglavnom manje doline i prijeći u sljedeću.Zbog niskih temperatura skoro su bešumne. Mogućnost bježanja bočno je nikakva.
- Pločaste lavine nastaju od snjega koji je padao pod vjetrom. Kreće se brzinom i do 150 km/h. Pokreću se zasjecanjem plohe (najčešće bočno). Nezgodne su jer se otiskuju cijelom plohom. Bježanja nema, jer kad nastane vi ste već u njoj.
- Lavine rastresitog snijega su spore i kreću se brzinom do 70 km/h. Najčešće to su mokre lavine i nastaju u proljeće u vremenu od 14h do 16h. Bučne su i prljave, jer zbog težine snijega skidaju sve do tla.
Preventiva podrazumijeva prisustvo iskusnog vodiča, kretanje vododjelnicama a ne usjecima, pripremiti se za lako oslobađanje ruksaka, štapova i skija. (www.gss-sarajevo.com)
Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.
