Dervo Sejdić, romski aktivista

Volim BiH i zbog toga ću je, ako bude trebalo, tužiti ponovo

Čini mi se i da je lakše izmijeniti Ustav BiH nego Izborni zakon jer se tu otvaraju razne želje

Očekujete li da će BiH do oktobarskih izbora ispoštovati predudu Suda u Strazburu?
- Očekujem. S obzirom na političku situaciju koju imamo to neće ići lako, ali ja do danas nisam čuo niti jednog predstavnika vlasti ili političke partije koji je rekao da to ne želi implementirati. Jedino je pitanje kako, jer sada se otvaraju mnoge opcije, a ono što me brine jesu nastojanja određenih političkih partija da kroz implementaciju ove odluke pokušaju doći do svojih do sada neostvarenih ciljeva. To će dovesti do komplikacija, ali očekujem da će posao biti završen do polovine aprila jer jedino tako izbjegavamo rizik da presuda ne bude implementirana. Čini mi se i da je lakše izmijeniti Ustav BiH nego Izborni zakon jer se tu otvaraju razne želje.

Sada svaka partija ima svoju ideju...
- To me i brine, ali treba biti realan. Kroz implementaciju ove presude ne može biti ukinuto entitetsko glasanje ili uspostavljen jedan predsjednik.
Kako Vam izgleda prijedlog SNSD-a o jednom članu Predsjedništva BiH iz RS i dva iz FBiH?
- Ne sviđa mi se jer postoji opasnost da diskriminiramo neke druge, da dva iz FBiH budu iz istog naroda, čime bi jedan narod izgubio svog predstavnika u Predsjedništvu BiH. To bi najprije mogli biti Hrvati.
A prijedlog SBiH sa četiri člana?
- U ovom momentu mi se to čini najrealnijim. Možda ne četiri člana, nego jedan predsjednik i tri zamjenika. Ali SBiH nije delegirala samo mjesto u Predsjedništvu BiH rezervisano za nacionalne manjine i ostale, nego je u taj prijedlog ugradila i ukidanje entietskog glasanja. Zato govorim da se pokušavaju ostvariti i neki neostvareni snovi.

Kako biste uredili Dom naroda Parlamenta BiH?
- Treba ga sasvim ukinuti. Zastupnički dom može da vodi  kompletnu politiku. Dom naroda se do sada pokazao samo kao mehanizam za isticanje vitalnog nacionalnog interesa i opstruiranje odluka. No, ako već postoji, onda treba imati tri rezervisana mjesta za manjine i ostale.
Vjerovatno se sjećate kako je bilo teško popuniti Klub Srba u Domu naroda Parlamenta FBiH. Da li bi se to moglo pojaviti i u ovom slučaju?
- Sve je teško ako se nema volje, pogotovo u situaciji u kojoj je BiH. Ali ja ne vidim razloga za bilo kakve probleme. Ako se bude razmišljalo o tim rezervisanim mjestima za nacinalne manjina, to neće ugrožavati nikoga, bez obzira na broj glasova. Samo treba imati odvojenu listu To bi bi dalo dozu demokratičnosti, ali i harmoniziralo Ustav BiH sa Konvencijom.
Kako definisati nacionalni interes manjina i ostalih?
- U sklopu nekih globalnih pitanja bi bilo teško, ali ako se nađe nešto što je zaista od vitalnog interesa za predstavnike manjina i ostalih - mogli bi se pitati.

Hoćete li ponovo tužiti BiH ako oktobarske izbore provede bez primejne odluke Suda?
- Hoću! Imaću argument više i neću imati šta dokazivati. Takve izbore će biti lako oboriti i svaka vlast izabrana u takvoj nedemokratskoj proceduri biće lako oboriva i neće biti legalna. Treba voditi računa da se ovdje ne radi samo o Dervi i Finciju. Veliki dio stanovništva BiH je sad diskriminiran, između  400 ili 500.000 ljudi. To su  manjine, ostali i svi koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda.
Zovu li Vas sada iz političkih partija na konsultacije ili slično?
-  Zovu, ali ja im nisam mogao udovoljiti. Ne bih želio pokazivati nikakvu privrženost bilo kojoj partija. Mi ćemo kao zajednica podržati rješenje koje bude sadržavalo najviše mehanizme poštivanja ljudskih prava i mi ćemo to podržati kao glasači, ali nipošto kao pripadnici neke partije.
 Nude li Vam članstvo u strankama?
-  Ima i toga i biće još. Bilo je prijedloga da idem na izbore u ime neke partije, ali ja ovo nisam uradio jer se želim kandidirati za predsjednika, o tome nikada nisam ni razmišljao. Samo sam želio mehanizam da se osjećam kao ravnopravni građanin, da imam ista prava.

Jesteli ovu tužbu sami smislili ili Vas je možda neka međunarodna organizacija potakla da napravite eksperiment?
- Ja sam do 2003. godine znao jako malo o nevladinim organizacijama, ali sam nakon jednog okruglog stola rekao da ću tužiti BiH ako za godinu dana ne izmijeni Usav i Izborni zakon. U augustu te godine mediji su objavili tu moju izjavu. Odluka je bila samo moja. Pogotovo kada sam vidio da ni aprilski paket ništa značajno novo ne donosi. Prije tužbe poslao sam pismo CIK-u BiH i Parlamentu BiH i odgovorila mi je samo CIK BiH objašnjenjem da moram promijeniti Ustav BiH, pa onda Izborni zakon tako da mi omogući kandidaturu. I tada sam se odlučio na tužbu, a kao advokat mi se pridružio muž moje koleginice s posla, inače Španac, i rekao je da će raditi besplatno, bez obzira na krajnji rezultat spora. Kada sam poslao apelaciju, dobio sam niz ponuda za pomoć, iz raznih međunarodnih organizacija, ali ja to nisam želio jer 2003., kada sam počeo, niko mi nije odgovorio. Tada sam rekao da bih sa svojim advokatom i na strijeljanje.
Imate li se namjeru kandidovati na zborima?
- Ne. Ja nisam dovoljno politički obrazovan da bih mogao dostojno predstavljati našu zemlju. Ovdje, s ovim našim polupismenim ministrima i savjetnicima bih se mogao čarupati, ali ne bih sebi dozvolio da se brukam, a pogotovo ne BiH. Ja volim ovu zemlju i zato sam ovo sve uradio. Hoću samo da budem ravnopravan sa svima.

Kako ocjenjujete aktuelnu situaciju u BiH?
- Komplikovana.
Gdje je rješenje?
- Novi izbori. Nadam se da je građanima postalo jasno da sadašnje vlasti nisu donijele ništa dobro, ništa nisu promijenili, pogotovo ne način življenja. Sve je više otkaza, manje firmi koje rade kvalitetno, sve više stečaja, protesta svih kategorija stanovništva. Nemamo više ni srednji stalež  i sve je očitija razlika između bogatih i siromašnih. Ko i uspije u privatnom biznisu - krupniji ga poklope.

Zašto vjerujete da će izbori tu nešto promijeniti?
- Nadam se da je posljednjih nekoliko godina promijenila svijest građana. Ova garnitura vlasti je sve obećala: autoput, radna mjesta, socijalnu strategiju, kvalitetan povratak raseljenih i izbjeglih, ulaganje u obrazovanje, ali ništa se nije desilo i nadam se da je građanima jasno da političke partije postoje zbog šačice ljudi u tim partijama, a ne zbog njih. Mi svojim glasovima njima dajemo legitimitet da tako rade. Pogledajte samo kako odlučuju o svojim platama. Prošli put su ih povećali kada je Radovan Karadžić uhapšen i to je primijetilo samo par nevladinih organizacija. Taj civilni sektor mora jače raditi, ali ne u smislu rušilačkih aktivnosti, nego kvalitenih izvor informacija za birače.

Niste zadovoljni radom nevladinog sektora?
- Nisam. Morali bi više raditi na umrežavanju. Sada u politici imamo pojedince koji sve rade za vlastiti interes, a tako se ponašaju i u civilnom društvu, sve dok ne dođu na neku poziciju ili ne ostvare neki svoj plan. Imamo nevladine organizacije koje su u tijesnoj vezi sa vrhom politike i kroz ovaj civilni sektor pokušavaju progurati političke ideje koje ne prođu u političkim institucijama.
Možete li navesti neku od njih?
- Ne bih sada da nekog ispustim, ali ih ima i u FBiH i u RS. U oba entiteta imate spregu vlasti i nevladinih organizacija, pa kada nešto ne mogu kroz parlament – pokušavaju na ulici.

Kako Romi žive u BiH?
- Još uvijek nije sve sasvim sinhronizovano i harmonizovano. U romskom nevladinom sektoru imamo ljude koji nisu spremni na odricanja da bi učili i trenirali kako bi se stvorio ljudski resurs. Teško je zbog socijalnog momenta jer su ljudi bez posla, pa pokušavaju kroz romski nevladin sektor nešto zaraditi. Sada imamo razna tijela, formiraju se kantonalna udruženja, pokušavamo se ubaciti u sustem, ali se još uvijek mora mnogo učiti.
Jeste li zadovoljni ponašanjem vlasti, jer oni donose odluke?
- Moram biti iskren. U posljednje dvije ili tri godine imamo značajne pomake, prije svega u stambenom zbrinjavajnju. Priključenjem na Dekadu za Rome BiH je izdvojila tri miliona KM i to nije mnogo novca na ovoliku količinu problema, ali je to prvi zvaničan novac iz budžeta.

Možete il to malo ilustrovati?
- Sretan sam kada znam da 40 ili 50 Roma studira, a prije ih je bilo 5 do 7. Sada u školu ide 28 do 30 posto romske djece, a ranije je to bilo tek 12 posto. To još nije dovoljno, ali je bolje. U medijima je manje diskriminatorskog izvještavanju i sada ćete rijetko čuti da su Romi ili Cigani nešto ukrali. Zadnjih šest mjeseci preko entitetskih Zavoda za zapošljavanje ima i programa za zapošljavanje Roma i do sada je u FBiH zaposleno 35, u RS-u 15 do 20 Roma i nije sav novac potrošen. Oni se bave sakupljanjem sirovina, stočarstvom, obavljaju uslužne djelatnosti u javnim preduzećima. Bila je i jedna inicijativa iz RS-a da se 30-ak Roma zaposli u lokalnoj samoupravi, na mjestima referenata ili asistenata, ali od toga nema ništa zbog ekonomske krize. U FBiH slične ideje nikada nije bilo.
Imaju li djeca i studenti problema u školama?
- Najveći problem je prilikom upisa zbog cijene upisnina. Ima i diskriminacije, ali to nije čista diskriminacija prema Romima nego prema socijalnim kategorijama. Kod nas imate fakultete koji su rezervisani za djecu buđovana, dok radnička djeca teško mogu dobiti mjesto na, recimo, ekonomiji.

Šta onda studiraju Romi?
- Političke nauke, pravo, pedagoški fakultet, kriminalistiku... Vide sebe kao novinare, jedan se čak opredijelio za sportski žurnalizam, pedagoška akademija je primamljiva zbog inicijativa za uključivanje romske djece u obrazovni proces...
Hoće li ikada sva romska djeca ići u školu?
- Ne. To je utopija. Ali očekujem da će do 2015. godine 80 posto djece ići u školu.
Koliki je problem to što u školama nema romskog jezika?
- Do sada su nam govorili da romski jezik nije standardiziran, ali sada je Hedina Sijerčić-Tahirović napravila romsko-bosanski rječnik koji je štampalo Ministarstvo obrazovanja u Vladi FBiH. Ja vjerujem da će i na njega biti primjedbi, ali je dobra polazna osnova. No, da je neko htio praviti udžbenike na romskom, mogao je to i po rječniku Rade Uhlika. Ali dobro, sada imamo novi momenat.
Mediji u BiH nemaju nikakave sadržaje na romskom jeziku?
- Niti jedan i nikad, iako zakon traži da javni servisi imaju programe na jezicima nacionalnih manjina. U RS-u ima jedna emisija za manjine, ali na jezicima konstitutivnih naroda.

Možete li uporediti život Roma u BiH i drugdje u Evropi?
- Romi u BiH žive bolje i imaju bolji standard nego recimo u Srbiji gdje ih je mnogo više. Ovdje nas je 80 do 100 hiljada, a u Srbiji 400 hiljada zvanično, a nezvanično 800 hiljada. U Srbiji su oni više obrazovani i situirani, ali je njihovo okruženje mnogo lošije od našeg.
Italija, Rumunija... Nerijetko se čuje da djeca budu proglašena retardiranim jer ne govore lokalni jezik?
- Najveći problem su Slovačka, Mađarska i Rumunija, pogotovo u obrazovanju. Tamo je totalna segregacija, više od 60 posto djece samo zbog jezika ide u škole za djecu sa posebnim potrebama.
Ali to je EU...

- Jeste. Oni su se obavezali da će to riješiti, samo je pitanje tempa. Desegregacija tamo neće zaživjeti brzo.
U BiH se za Rome nerijetko prave zasebna naselja. Je li to najbolje rješenje ili bi bolja bila socijalizacija, uključivanje u druga naselja?
- Zbog našeg specifičnog načina života mi nismo protiv tih naselja, ukoliko ona nisu getoizirana. Imate Sarajevo, Kiseljak, Tuzla, sad će i Mostar...
Je li stanje u Tuzli bolje? Tamo je bilo priča o kamenovanju Roma, izbacivanju iz autobusa...

- Mediji su mnogo pomogli i taj momenat netrpeljivosti polako nestaje. Na našu sreću, ovdje nema napade skinhedsa, fašističkih organizacija poput onih u Mađarskoj, Slovačkoj, Hrvatskoj ili Sloveniji gdje su Romi izmješteni u kontejnere. Bezbjedonosna situacija u BiH je bolja nego u zemljama okruženja, ali smo mi preopterećeni našim probemima i ne vidimo mogućnosti koje imamo.

O Muharemu Serbezovskom

Bolje mu je da se hvata mikrofona

Romi u BiH imaju samo jednog predstavnika u institucijama vlasti...
- On nije naš predstavnik. Jeste Rom iako se izjašnjava kao Ciganin, a ja tu kategoriju ne poznajem, a ne poznaje je ni zakon o nacionalnim manjinama. On naravno ima pravo da se deklariše kako hoće, ali ako govori o Romima u BiH - onda krši zakon. Politička partija koja ga je kandidovala sigurno nema podršku romskog naroda kada je on lično u pitanju.
Nedavno je izjavio da je on taj koji je dobio presudu u Strazburu?
- On ne zna ništa o ovoj tužbi. Ako pogledate sva njegova istupanja u parlamentu ili drugdje, vidjećete da uvijek imate reakcije romskog sektora i svih Roma. Mi se ograđujemo od njegovih istupa i izjava o šamarima za žene koje ne treba sankcionisati. To što on govori su gluposti i on nije predstavnik romskog naroda. Nedavno je izjavi da smo mi svjetska kopilad, a to on može reči samo za sebe i svoju porodicu, a ne za nas. Mi ga nikada nećemo prihvatiti ni u članstvo nevladinih organizacija i bolje bi mu bilo da se lati mikrofona i da kontroliše svoj govor kada već istupa za parlamentarnom govornicom. Ili bilo gdje drugdje.

Trebinje i Dodikovo obećanje

Premijera RS-a Milorada Dodika ste pitali za kuće u Trebinju?
- 2003. godine u Trebinju je započela priča o gradnji kuća za Rome povratnike koji su živjeli u kontejnerima. Ministarstvo za ljudska prava je platilo takse, obilježili su parcele i sve je stalo, a romska zajednica u Trebinju nije dovoljno obrazovana i nije osposobljena da sama štiti svoja prava. UNHCR je pokušavao, i danas pokušava, ali ništa nije urađeno iako su se uključile brojne nevladine organizacije.Tamošnji načelnik je nešto probao, pa nije uspjelo, a onda je pokušao da prebaci lopticu odgovornosti sa sebe. U međuvremenu je Vlada RS-a počela gradnju kuće za jednu porodicu sa više djece, jedna samohrana majka je dobila privremeni smještaj... 2008. sam ovaj problem pomenuo premijeru Dodiku i obećao je da će pomoći, tada je čak mislio da je to završeno, ali sam mu rekao da nije dobro informisan i rekao je da će pomoći, isto kao i sada.

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.

DOWNLOAD specijalni prilog o prostornom uređenju