APOKALIPSA NA HAITIJU

Pored možda i svih 100.000 žrtava, koliko se tvrdi da ih je nastradalo, glavni grad Port au Prince grobnica je i za oko 200 UN “peacekeepera”. Za nestalog se vodi i šef UN operacije, specijalni predstavnik glavnog tajnika na Haitiju, Tunižanin Hedi Annabi

Piše: Erol Avdović

Bio je to crni utorak za jednu od najljepših otočkih zemalja u modro-zelenom karibskom moru, ali i jednu od najsiromašnijih na cijelom svijetu! Zemljotres je stigao tamo gdje patnje i jecaja ima previše. Na Haitiju, znanom po pučkim pobunama i ad-hoc revolucijama, u kojima često svrgavaju predsjednike, jedino siromaštvo ostaje neiskorjenjivo endemsko stablo među egzotičnom okeanskom florom i faunom. Tamo se eto dogodila ova tragedija koju Ujedinjeni narodi već nazivaju - historijskom kataklizmom.

UN-u je vjerovati ovih dana, kada se između New Yorka, preko Floride - uspostavlja zračni most sa trenutno najpaklenijim “gradom” na svijetu, i broje mrtvi na sve strane! Pored možda i svih, 100.000 žrtava, koliko se tvrdi da ih je nastradalo, glavni grad Port au Prince grobnica je i za oko 200 UN “peacekeepera”. Za nestalog se vodi i šef UN operacije, specijalni predstavnik glavnog tajnika na Haitiju, Tunižanin Hedi Annabi.

Mrtvih 100 do 200 hiljada

Nekoliko dana nakon katastrofe haićanske vlasti su medijima ponudile svoj izvještaj o 50.000 pronađenih tijela. Preminuli se sahranjuju u masovne grobnice. Ministar unutarnjih poslova Haitija Paul Antoine Bien-Aime, izjavio je za Reuters da se procjenjuje kako bi moglo biti između 100.000 i 200.000 poginulih. Procjena iz UN-a glasi da je bez vlastitog doma ostalo skoro 300.000 ljudi, a oko dva miliona hitno treba pomoć. Američki Crveni križ do 18. januara putem donacija prikupio 10 miliona dolara za preživjele, ali zbog oštećenih saobraćajnica i loše organizacije stradali ne dobijaju pomoć u dovoljnoj količini. Stanovnici Port-au-Princea, prijestonice Haitija, truplima stradalih su blokirali puteve demonstrirajući tako zbog spore pomoći. Nedostatak hrane i vode je evidentan. Za to vrijeme brojne razbojničke bande koristile su haotično stanje i pljačkale preživjele.

Amerikanci žele usvojiti siročad

Svim Haićanima koji su u vrijeme potresa ilegalno boravili u SAD-u, američke vlasti odobrile su 18-mjesečni azil. Druga zanimljivost vezana za američku javnost odnosi se na pomoć djeci siročadima Haitija. Naime, širom SAD-a brojne američke poridice su ponudile da usvoje djecu sa Haitija koji su izgubili roditelji. Nije još poznat precizan broj takvih porodica i pojedinaca, ali neke nevladine organizacije pokušavaju da im pomognu u tome i da olakšaju evidenciju takvog procesa.

Ukleti Hotel “Christopher”

Ovdje u centrali UN-a, u New Yorku, gdje se uz Ban Ki-moona, već u srijedu našao njegov specijalni predstavnik za Haiti, Bill Clinton, kažu da je sve ovo previše za njih; daleko gora tragedija od one, dosad najveće, kada je u bombaškom napadu u Bagdadu, u augustu 2003. stradalo 22 UN mirovnjaka. Među njima je bio i Brazilac Sergio Vieira de Mello, čovjek za koga se vjerovalo da će jednog dana biti “prvi super-glavni tajnik UN-a.“

No, gledajući slike haićanskog inferna, čovjeku iznova zastane dah pred nepredvidivom aždahom prirode koja ne bira žrtve po imenu, boji kože, tituli, uniformama i činovima, ili putovnici zemlje kojoj nastradali pripadaju. Predsjednički Bijeli dvori u glavnom gradu porušeni su do temelja, a šef države Rene Preval je od utorka navečer bukvalno beskućnik i spava u šatoru. Broj ranjenih se nitko ne usudjuje pomenuti. Malo je u Port au Princeu bolnica. Još manje bijelih zavoja. U glavnom gradu ni prije zemljotresa nije bilo kanalizacije!?

Na Haitiju je živjelo i radilo čak 45.000 Amerikanaca, a u prva dva dana Washington je uspio evakuirati samo 164-ro njih. Neki svjedoče da su te scene ličile na poznatu evakuaciju Amerikanaca iz Saigona, u Vijetnamu 70-tih godina proteklog stoljeća. Američki novinari, inače po bjelosvjetskim ratištima profesionalno svikli na užase svake vrste, vraćaju se sa Haitija uz navode, da Port au Prince “podsjeća na ruševine Berlina i Londona iz Drugog svjetskog rata”. Ovo je bio najgori zemljotres na ostrvu u posljednjih 200 godina, požurile su da jave američke novinske agencije.

U ovoj UN-ovoj misiji (U.N. Stabilization Mission in Haiti - MINUSTAH), nije bilo niti jednog Bosanca. U času tragedije, u 21:35, po lokalnom vremenu, UN-mirovnjaci bili su među onima koji su najgore prošli prilikom, kako seizmolozi kažu, “sudara dvije ogromne tektonske ploče” duboko ispod Port au Princa: Izgleda u samom epicentru, poznati Hotel Christopher u kome je bio smješten stožer snaga UN-a kolabirao je do temelja u prvom udaru zemljotresa. Računa se da je samo na tom mjestu ostalo zatrpano između 100 i 150 UN mirovnjaka.

UN uhvaćen na spavanju?

Sve do četvrtka Ujedinjeni narodi nisu bili u stanju potvrditi tačan broj stradalnika, niti u svojim redovima, a niti onih drugih koji u svojoj tragediji neće osjetiti posebnu brigu, što bi, ipak mogla pripasti šačici “povlaštenih”. Čini se da se svih 7.0 stupnjeva Rihterove skale ponajviše sručilo na one gladne na Haitiju; takvih je najviše u zemlji koja se prostire na otprilike “pola Bosne i Hercegovine”, sa svojih 10 milijuna ljudi i manje od 800 dolara godišnjeg dohotka po glavi stanovnika.

Njima, do nedavno, bez obzira na sve napore međunarodne zajednice - nije bilo dostavljano niti dovoljno riže, iako je UN preuzeo na sebe da ih snabdijeva sa inžinjerijski mutiranim sjemenom za tradicionalna rižna polja Haitija?!  "Tek moramo utvrditi broj mrtvih i povrijeđenih, i plašim se da bi se on mogao mjeriti u stotinama”, rekao je Ban Ki-moon, računajući valjda samo na “svoje” – stradale pripadnike UN-a.
Nakon zemljotresa, odmah je krenuo novi val agonije, koju sigurno neće zadugo neutralizirati ni najavljanih 100 milijuna dolara inicijalne Obamine pomoći nastradalima. Vjerojatno ni svih 2000 američkih marinaca koji su odmah upućeni da pokušaju pomoći u dostavi humanitarne pomoći, ne mogu odmah proizvesti humanitarni preokret. Amerika inače najbolje poznaje ovu zemlju; okupirala ju je od 1915. do 1934.

A koliki su stvarni razmjeri “tragedije unutar tragedije”, jer nastradali su i oni od kojih se pomoć očekuje, potvrđuju riječi Alain LeRoya, šefa svih UN-ovih mirovnih operacija. On kao da je nagovijestio da su snage UN-a na Haitiju možda definitivno “razvaljene” u ovom zemljotresu. LeRoy je novinarima u New Yorku rekao, da je ova nesreća jedna od “najužasnijih tragedija u historiji UN-ovih peacekeepera”. UN-ovi mirovnjaci su preživjeli Rwandu, Srebrenicu, Sudan, ali evo nisu Port au Prince.
Do trenutka ovog javljanja, stizale su samo loše vijesti: podtajnica za logističku podporu u UN-u Susan Malcora bila je u stanju potvrditi samo nove smrti među mirovnjacima, koje je tragedija zatekla na spavanju: 11 Brazilaca, tri Jordanca, jedan Argentinac i jedan iz Čada … Na terenu, kažu, tek počinje “noćna mora” i za logistiku. Tlo još podrhtava dok se avioni pokušavaju spustiti na pistu zračne luke u Port au Prince. Hoće li se UN ikad ponovo uzdići na Haitiju – ostaje da se vidi?

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.