Nogometna reprezentacija Španije jedva pobijedila BiH

Baraž, baraž - mubarek olsun!

Danas, 49 godina kasnije, nema Jugoslavije, ali svi imaju televizore. Osim mene. Tekmu ću gledati kod komšije Amira. Svira nam himna Bosne i Hercegovine, nas dva sjedimo. Čisto sumnjam da bi je pjevali sve i da nam himna ima tekst

Piše: Asaf Bečirović

Živi na četvrtom katu. Ima šaku pjegica rasutu po licu. I cuku. Zovemo je Cukinica. Cuku zovemo Cuko. Običan je. Avijaner. Ne prede i drag mi je. Evo zašto. Kažeš Milorad - Cuko zalaje. Kažeš Ćiro - maše repom.
Cukinica mi baš i nije draga. Kćerci je rekla da će postati žena onda kada duboko u sebi spozna čvrst razlog za to! I ima Cukinica neke svoje teorije o fudbalu. Misli da Edin Džeko dobro puca jedanaesterce zato što uvijek gađa golmana pa ga promaši. Dva dana prije tekme sa Španijom pitala me je znam li kolika je udaljenost Plutona od Sunca.
"Pojma ne znam", reknem.
"Isto onoliko koliko Željo od lige Prvaka", vikne mi.
Zna kuja da navijam za Želju.   

Pantelić, Fazlagić, Damjanović...

Istog dana kad sam saznao kolika je udaljenost Plutona od Sunca, sreo sam i Ramizagu. Tužan.
"Šta je reć'!", pitao sam.
"Izgleda, preselit ću ti. A znaš i da je susjed Zejtin preselio nedavno. E, prije nego će preseliti, pričali smo o tome igra l' se fudbal i na onom svijetu. Zaključili smo, ko preseli, javi će se ovom drugom u snu i reći mu ima l' tamo fudbala il' jok", priča Ramizaga.
"E, bezbeli ti se Zejtin javio u snu?", pitam.
"Jaštaradi! Kaže, nema na onom svijetu čega nema. I lopte igraju", rekne Ramizaga.
"Pa šta je loše u tome?", nestrpljivo ću ja.
"Rekao je da prvenstvo počinje u nedjelju. I da ja branim", tužno će Ramiazaga.
"Hajde bogati! Taman ćeš prije nego preseliš gledati tekmu BiH protiv Furije!", utješim ga ja.
Ramizaga je inače poznat po tome što je bio partizan u Drugom svjetskom. Stalno nam je pokazivao sat koji je navodno zarobio od Švabe. Mi smo ga zafrkavali, govorili da zarobio je Švabu dok je ovaj vršio veliku nuždu. Pa ga rokn'o i uzeo sat k'o ratni plijen.
A poznat je i po tome što je prvi imao televiziju u zgradi. Crno-bijelu. Te 68. godine, kad sam ja imao devet godina, u Italiji se igralo Evropsko prvenstvo u fudbalu. Za Jugoslaviju su igrali Ilija Pantelić, Mirsad Fazlagić, Milan Damjanović, Borivoje Đorđević, Blagoje Paunović,  Dragan Holcer, Ilija Petković Ivica Osim Švabo, Vahidin Musemić, Rudolf Belin, Dragan Džajić, Radomir Vukčević, Ratomir Dujković, Rajko Aleksić, Miroslav Pavlović, Jovan Aćimović, Mladen Ramljak, Ljubomir Mihajlović, Ivica Brzić, Boško Antić, Dobrivoje Trivić, Idriz Hošić i selektor Rajko Mitić.

Nastale su ovulacije

E, nekolicina bližih komšija, među njima otac i ja, otišli smo gledati prvu finalnu utakmicu protiv Italijana. Kad je, pred tekmu, zasvirala "Hej Sloveni", himna tadašnje Juge, Ramiz je u stavu mirno pjevao.
I ostali su pjevali. Sad, jesu l' to radili iskreno ili iz dna duše, za pogađati je. Al' se znalo pravilo: ko ne pjeva himnu, nema teorije da kod Ramizage gleda utakmicu.
U 39. minutu Pantelić je degažirao loptu do Fazlagića. Ovaj je malkice pogledao oko sebe i dodao loptu do Paunovića. Ovaj do Holcera. Holcer je trznuo Džankarla Borčelina i prebacio loptu do stamenog Aćimovića. Stameni je pronašao Musemića. Musemić je, sjećam li se dobro(?) centrirao. Đajić primio lotu na prsa, spustio na koljeno i bleb u mrežu. Dino Zof je u sebi rekao:
"A u pizdu lijepe materine!"
I izvadio loptu iz mreže.
U dnevnom boravku druga Ramiza nastale su ovulacije. Ramiz je počeo, a mi spontano prihvatili pjesmu "Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo".
Onda je Anđelo Domenđini u 39. minutu plasirao loptu iza Pantelijinih leđa. Holcer se uhvatio za glavu. Otac je rekao:
"Izjednačiše, majku im fašističku!".
A Ramiz je rekao: "Trst je naš! Trst je naš!".
"Jest' al' u kurcu!", dobacio je Zejtin koji će preseliti 49 godina kasnije.
U ponovljenoj finalnoj tekmi Italijani su nas sasvim zasluženo, golovima Luđi Rive i Pjetra Anastazia nakantali s 2: 0. Ja, kao nepristrasni navijač Želje mislim da je to zato što nije igrao povrijeđeni Ivica Osim Švabo.

Neću, neću dijamante

Dakle, 49 godina kasnije, nema Jugoslavije, ali svi imaju televizore. Osim mene. Tekmu ću gledati kod komšije Amira. Svira nam himna Bosne i Hercegovine, nas dva sjedimo. Čisto sumnjam da bi je pjevali sve i da nam himna ima tekst.
"Znaš li šta je Berluskoni rekao kad su ga pitali da za FC Milan angažuje Džeku?", pita me Amir.
"Rekao je da ne pita za cijenu!", pogađam ja.
"E, nije! Rekao je: neću, neću, dijamante!", rekne Amir.         
 Ta tekma s Furijama nam i nije bila tako bitna. Osigurali smo baraž i bez nje. Navijači su prvo šutili 24 minuta i tako podsjetili na Vedrana Puljića, navijača FK Sarajevo kojeg su ubili u Širokom Brijegu. I dok su navijači šutjeli, Pigue je matirao Supića. Isto je, minutu kasnije, uradio Silva. I tako još tri puta. U sudijskom vremenu Džeko i Miske su ublažili poraz.
"Jedva nas pobijediše", rekao je Amir.
"Da je Švabo igr'o, ne bi se Furije naigrale", rekao sam ja.
Onda smo pružili ruku jedan drugom i rekli:
    "Baraž Mubarek Olsun"!

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.

DOWNLOAD specijalni prilog o prostornom uređenju