Pozorišta u BiH na udaru primitivaca i primitivnih budžeta

Mostarsko pozorište palo, koje je sljedeće?

Kome danas treba kultura? Narodom je lakše upravljati lažući o nacionalnim interesima... Dokaz ovome je i sama činjenica da je Grad Mostar u prošloj godini za finansiranje ove kuće izdvajao 400 hiljada KM. U ovoj godini nije data niti je planirano da se da ijedna konvertibilna marka

Piše: Berina Pekmezović

Ugasio se još jedan život. Ugasio se zbog gladi, stigla ga je strašna kletva. Znate za onu Dabogada imao, pa nemao? Narodno pozorište Mostar, ponos stanovnika ovog grada, izdahnulo je. Kuća koja nosi epitet najstarije kulturne institucije Hercegovine, nakon šezdeset godina svog postojanja primorana je zaključati svoja vrata. Nakon mnogobrojnih premijera, repriza, gostovanja, desio se kolaps.

Totalna nebriga vlasti rezultirala je time da Narodno pozorište Mostar nema sredstava niti da se upale svjetla na pozornici Pozorišta. Na jednom web sajtu osvanuo je komentar: Gradski oci nemaju dovoljno kulture ni da izaberu gradonačelnika, pa im ne odgovara ni da grad ima kulturne ustanove... Kome danas treba kultura? Narodom je lakše upravljati lažući o nacionalnim interesima... Dokaz ovome je i sama činjenica da je Grad Mostar u prošloj godini za finansiranje ove kuće izdvajao 400 hiljada KM. U ovoj godini nije data niti je planirano da se da ijedna konvertibilna marka.

Ko umije njemu manje

Jedan mostarski teatar je poklekao, u Sarajevu se pozorišta, nasreću, još uvijek drže. Koliko god da se njihovi direktori žale na finansije, gašenje njihovih kuća još nije aktuelno. Međutim, i u glavnom gradu je vrlo jasno da kultura polako gubi bitku s primitivizmom, neukošću i kičem.

 - Vidimo da se sa malih ekrana i radija ukida ozbiljna, klasična muzika, knjige se ne čitaju, klasična literatura se izdaje u tiražima od sto primjeraka. Ove stvari dekulturišu ljude – smatra Osman Arslanagić, direktor SARTR-a. Dodao je i to da da se prvo mora krenuti od boljeg obrazovanja djece u osnovnim školama, da bi se ti mladi ljudi mogli usmjeravati i odrasti u kreativne i intelektualne ljude. Na mladima svijet ostaje, kultura se nada povratku starog sjaja, a tako misli i Rade Simović, direktor Narodnog pozorišta RS-a. – Ja smatram da treba prići populaciji mladih ljudi. To je moja ciljna grupa – rekao je Simović. Budući da je riječ o mladim ljudima, koji uglavnom izlaske prilagođavaju visini svog džeparca, direktor NP RS osmislio je taktiku kako ih privući u pozorište.

- Mene zanima 90 posto normalne mlade populacije koja izlazi sa deset maraka u grad, koja ima dilemu da li će popiti pićence, sokić, kaficu ili će otići u pozorište – procjenjuje Simović i dodaje da spušta cijene ulaznica da bi im omogućio da dođu u pozorište, te nešto nauče i vide. - Onih deset posto djece koja izlaze u grad sa po sto-dvjesto maraka, njih ni sa odredom specijalaca ne bih mogao privesti u pozorište – zaključio je. Složio se i Arslanagić, rekavši da ljudi koji žele i vole teatar su obično oni koji nemaju novac – To nisu ovi novokompanovani tajkuni. Imamo jednu inverziju u tom kontekstu, tako da je priča o cijeni karata možda i priča o jednom kulturološkom presjeku stanovništva koje ide u teatar.

Sarajevski Kamerni teatar 55 može se pohvaliti time da se redovno traži stolica viška. - Za neke se proširuje gledalište i unose dodatne stolice, a za karte traže veze i vezice, ali to su za jedan teatar slatki problemi – s ponosom kaže Zlatko Topčić, direktor i umjetnički rukovodilac Kamernog teatra 55. Naglašava da se teatar, više nego domaćim i inostranim nagradama i turnejama, može pohvaliti i činjenicom da su sve predstave veoma gledane, a sala je u prosjeku popunjena 90 posto.

- Naša ciljna grupa su svi građani, ali podaci govore da je riječ uglavnom o obrazovanim ljudima, mlađe i srednje starosne dobi. Imamo izvanrednu saradnju sa srednjim školama i Univerzitetom u Sarajevu, koji pod posebnim uslovima, pa i besplatno, mogu kroz Kamerni ulaziti u svijet teatra – kaže Topčić.
Od Kamernog teatra se očekuju predstave rađene po savremenim domaćim i stranim tekstovima, predstave hrabrije, angažiranije, otvorenije za eksperiment i istraživanja u teatru, ali i savremeno čitanje i preispitivanje klasike.

- Ja ću uvijek dati prednost dobroj priči u odnosu na njenu eksplicitnu društvenu angažiranost, jer za nju ima toliko boljih mjesta nego što je to teatar, ali jedno drugo ne isključuje pa nastojimo postići tu idealnu kombinaciju umjetnički relevantnog i društveno angažiranog – rekao je direktor ove kuće. Kamerni teatar 55 ima veoma kompetentan umjetnički savjet koji prati trendove u teatru, te nepunu godinu dana nakon svjetske premijere u Parizu Boga pokolja Yasmine Reze, koja je u međuvremenu postala svjetski hit, taj tekst se igra i kod nas.

Ne može se ni do Foče

Iako sve ovo naizgled zvuči jako lijepo, ni oni nisu bez problema. Kamerni je za produkciju dobio najmanje od svih profesionalnih teatara u Sarajevu, duplo manje nego u prošloj sezoni.
- Nije to dobra poruka ni teatrima koji su puni, ni onima koji su prazni, jer ono što mi moramo zaraditi neki drugi će dobiti iz budžeta – smatra Topčić. Teatar je javna budžetska ustanova i, kako direktor smatra, u teatru moraju biti socijalno osjetljivi pa karte prodavati za desetinu njene stvarne vrijednosti. Cijena karata je sedam KM, ali studenti i učenici imaju specijalne popuste, a godišnja karta sa setom od deset ulaznica košta 40 KM. - Mi zaista poreskim obveznicima na svoj način vraćamo ono što se odvaja za nas – kaže Topčić.

Cijene ulaznica za predstave Sarajevskog ratnog teatra su najpristupačnije, budući da ih najviše posjećuju učenici gradskih škola. Karte za ovu populaciju su do septembra ove godine bile tri KM, a sada su četiri KM. Za ostale posjetitelje karte su pet KM, osim za premijere predstava kada, one koje nasplaćuju, koštaju 10-15 KM. U protekloj sezoni SARTR je imao 4.472, a u septembru 253 posjete. - Uglavnom svaka naša predstava je posjećena u prosjeku sa 50-60 ljudi - kaže Osman Arslanagić, direktor ovog pozorišta. SARTR ima mnogo ponuda za gostovanja, što u ovom trenutku nisu u mogućnosti realizovati zbog finansijske situacije. Kako kaže Arslanagić, svako gostovanje iziskuje snošenje jednog dijela troškova, koje oni plaćaju iz produkcije, te bez pomoći ministarstava i ljudi koji bi ih finansijski u tom kontekstu pomogli, to je nemoguće izvesti. - Nismo u situaciji sa predstavom od tri glumca da odemo čak ni do Foče a da ne proizvedemo gubitke - procjenjuje Arslanagić.

Što se novca tiče, budžet se stalno smanjuje i sklon je rebalansima. Na pitanje kolikim budžetom teatar raspolaže, Arslanagić je kratko odgovorio – Stid me reći. Kasnije je dodao i to da ljudi misle kako oni imaju ogroman novac, ali taj budžet ukljućuje plate, troškove poslovanja, struje, grijanja i ostalih režija. - U produkciji smo imali 150.000 KM na četiri predstave. To je minimalno ako se plate svi autorski honorari – zaključio je.
Nije teško zaključiti da se na državnim funkcijama nalazi veliki broj neodgovornih i nekulturnih ljudi koji nisu svjesni postojanja i uloge kulture u društvu.

- Zakonima koji su donijeti nas ne stavljaju u situaciju da optimistično gledamo u naredni period – iskren je bio Arslanagić. Prema mišljanju Topčića, država nije ta koja ne želi ili ne može pomoći bh. pozorištima. Kaže da je kultura ovdje generalno, po nekoj lošoj inerciji, posmatrana kao potrošnja i nešto na čemu se najbezbolnije može štedjeti.

-  – Kratkovida je to politika u odnosu na nešto što možda na najbolji način predstavlja ovu zemlju i njen identitet – dodao je.
Možda se pitate zašto Gradimir Gojer, uvaženi direktor Narodnog pozorišta Sarajevo, ne zauzima mjesto u cijeloj ovoj priči? Vrijeme ponekad predstavlja veliku kočnicu u obavljanju javnih poslova, posebno ukoliko ga nedostaje. Nije lako stalno imati bezbroj obaveza. A kako bi i bilo ako u isto vrijeme moraš prisustvovati probama, sastancima, pisati himne momcima sa Grbavice, obavljati funkciju potpredsjednika istima, te redovno gostovati na NTV 99 ?

Komemoracija u Mostaru

- U velikoj sali Narodnog pozorišta Mostar održana je komemorativna sjednica na kojoj su se prijatelji Pozorišta oprostili od ove scene. Nakon sjednice stavljen je lanac na vrata Pozorišta, a ključevi će biti predati gazdama - vlastima Grada Mostara.

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.

DOWNLOAD specijalni prilog o prostornom uređenju