Narodna kuhinja u BiH popularna i 14 godina nakon rata

Hiljade gladnih i pokoji prevarant

Piše: Amir Telibečirović

Nakon Drugog svjetskog rata narodne kuhinje u BiH su trajale do 1952. godine, znači oko sedam godina poslije rata. Danas, za razliku od tog perioda, 14 godina nakon zadnjeg rata takve kuhinje su još aktivne

Jedna od pojava koja još uvijek djelimično asocira na ratni period jesu takozvane narodne kuhinje. Stariji ljudi, izmučenih izraza lica, među kojima i mnogi invalidi, koji stoje u redovima da bi dobili nešto dnevnog obroka kojeg nisu u mogućnosti sebi priuštiti iz brojnih razloga, spada u normalne pojave danas.

Među poznatijim narodnim kuhinjama je ona koju vodi Zilha Šeta na Baščaršiji, poznatija kao tetka Zilha. Ulaz u kuhinju nalazi se nasuprot Art kuće sevdaha, i u tom međuprostoru scenski se smjenjuju dotjerani gosti Muzeja sevdaha sa gostima narodne kuhinje. Inače, ovakve javne kuhinje su relativno uobičajena pojava u postratnim društvima, sa tendencijom nestajanja u skladu sa poslijeratnim oporavkom privrede i socijalnog stanja. Svugdje, ali  ne i u BiH. Skoro 14 godina nakon rata, nema naznaka da bi se kuhinje mogle uskoro ukinuti. Tetka Zilha kaže da bi željela da ljudi mogu živjeti i preživjeti bez pomoći narodne kuhinje, i nada se tome, ali današnje stanje poredi sa onim neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Za podsjećanje, narodne kuhinje su ukinute 1952. godine, znači oko sedam godina poslije onog rata.
Atmosfera pred narodnom kuhinjom je uglavnom mučna kada traju isporuke obroka za korisnike kuhinje. Evo kako otprilike izgleda.

Scena prva: Strah od rodbine

Predveče, neposredno pred iftar, kraj dnevnog posta u mjesecu ramazanu, kuhinja je zaključana katancem. Tridesetak metara južno od ulaza u kuhinju, na stolicama, podzidu i kutijama sjedi nekoliko starijih žena i jedan starac. Najprije djeluju kao da se odmaraju od nekog posla, ali onda shvatamo da nešto čekaju. Svi se razilaze osim dvije žene koje se, kako kažu, nadaju da će dobiti nešto hrane iz kuhinje.

- Moramo ovde sačekat, ne daju tamo blizu da stanemo kod ulaza, tjeraju nas, zovu i policiju - rezigniranim glasom reče jedna od žena.
Druga potvrđuje, kazavši kako vjerovatno večeras više neće otvarati kuhinju, jedino ujutro, od sedam do deset sati. Kažu da hranu dijele samo stalnim korisnicima koji imaju potvrdu da su korisnici kuhinje. Njih dvije se nadaju da će dobiti ono što ostane nakon što se hrana razdijeli korisnicima. Hrana je najčešće u vidu neke čorbe koja se kuha u velikom vojnom kazanu, uz hljeb i još neke dodatke koji nisu uvijek isti. Shvatajući da vjerovatno neće dobiti ništa za to veče, prose od nas marku, dvije ili bilo šta za pomoć. Odbijaju da pričaju više od onoga što su već rekle, da se fotografišu i da kažu svoja imena, jer se plaše policije, i vlastite rodbine(!?). Polunervoznim i molećivim glasovima objašnjavaju da ih ionako tjera policajac, te da ne bi htjele da ih bilo ko prepozna, šta god mislile pod tim u svojoj panici.

Scena druga: Juče su se pobili

Jutro pred narodnom kuhinjom, prije deset sati. Petnaestak starijih osoba se lagano gurka pred malim ulazom u kuhinju, blokiranim jednim stolom, preko kojeg primaju porcije hrane. Tetka Zilha sjedi preko puta ulaza i nadgleda situaciju da sve prođe bez problema.

Pošto je komunikativna osoba, skoro uvijek rado priča o funkcionisanju svoje kuhinje.
- Mi smo ovde na čaršiji pa ima dosta pekara, tako da još nikom nisam prerezala hljeb, svakom dajem čitav. Dajem u ponedjeljak i kiselo mlijeko, svi mi dobiju po članu, ne po kući, a petkom slatko mlijeko po članu. To je zeničko mlijeko koje je prošlo na tenderu.

Na par metara od tetke Zilhe, pojavljuje se neka sredovječna žena, koja nosi oveću kartonsku kutiju punu somuna, hljeba, kifli, peciva. Otvorenu kutiju žena spušta na stolicu. U nekoliko sekundi više starijih ljudi, među njima su i neki od korisnika kuhinje koji su prethodno stajali u redu pred kuhinjom, okružuju tu ženu i uzimaju (poneki i otimaju jedni od drugih) sve iz kutije što im ta žena dijeli. Tetka Zilha reaguje na to povišenim tonom: - Gospođo, to mi ne smijete ovde uradit, idite dole na ćošak, molim vas! Hajde, ljubi te majka. Gospođo! Ma samo se griješite džabe, idite molim vas.

Žena je upitno uzvratila:
- Što se griješim? Ništa se ne griješim vala.
Tetka Zilha se umornim glasom opet obraća ženi:
- Nemojte, juče su se pobili, otimaju se. Gospođo, haj'mo dole na ćošak molim vas.
 Na pitanje ko je ta žena i zašto dijeli hranu, tetka Zilha kaže da se samo tako pojave odnekud, i dijele hranu ispred kuhinje, a to nije dozvoljeno. U vrijeme ramazana neki ljudi se trude na ovakve i slične načine da učine dobro djelo, da zarade sevapa dijeleći hranu besplatno.
- Bila je policija i kaznili me zbog toga – razočarano reče tetka, na šta vlasnica spomenute i ispražnjene kartonske kutije replicira:
- Da oni hoće, bogdo, za nešto drugo kažnjavat.

 Nakon što je ponuđena sadržina razdijeljena, vlasnica kutije nestaje, kao i ljudi koji su pokupili sve što im je donijela. U međuvremenu, pojavio se mladić u plavoj uniformi sa oznakom obezbjeđenja na ramenu. Čak i pred narodnom kuhinjom je potrebno obezbjeđenje slično onom na utakmicama i koncertima.

Scena treća: Hvala Aliji

Unutar kuhinjskih prostorija radi se užurbano, a tetka Zilha vodi poslovne razgovore i sa ljudima koji su zainteresovani za saradnju sa kuhinjom. Sa osjetnom razočaranošću u glasu, ona nam spominje kako među korisnicima kuhinje ima, nažalost, i prevaranata. Na području Sarajevskog kantona ima oko četiri hiljade stalnih korisnika koji su registrovani, računajući i druge javne kuhinje pri organizacijama Kruh Svetog Ante, Crveni križ, Merhamet, Dobrotvor. Da bi se stekao status korisnika potrebno je dokazati da ste uskraćeni za penziju, za posao, za zdravlje, za neki dio svoga tijela, za krov nad glavom, u komplikovanim procedurama. Ali, među invalidima i izbjeglicama se nešto čudno dešava sa zbirom, kako kaže tetka Zilha:
- Slušam podatak, kaže devedeset šeste bilo trijes i pet hiljada invalida, otkud sad sto? Isto ko da se rađaju. Ma nemere to, samo lažu i petljaju. Nije to u redu. Mi nemamo savjest. Sad su najteži slučajevi za one koji su ostali bez posla. Ima puno i male djece, i ono je ostalo bez ikakva dinara. Imam raseljenih i izbjeglica puno, ali imam i onih nažalost koji dobiju u Sarajvu status izbjeglice, a koja je dobila tamo negdje u Foči kuću naprimjer, ali ona se nije vratila. Od jedno hiljadu i sto koji se ovde hrane, sa jednom mojom revizijom, ja bi sad skinula sa spiska jedno, recimo sto. Od sve skupa hiljadu i po što se ovde hrane, u ovoj kuhinji, kad bi se samo pomakli kriteriji za dvije marke, bilo bi ih deset hiljada, ne bi se moglo naprimat. Da pohvalim i vladu Alije Behmena koja je sad  pomogla kuhinjama sa 80.000 maraka. Za kantonalna mjesečna izdvajanja kuhinjama, najbolje nazvat kod njih tamo, ako hoće da kažu, oni imaju sve podatke.

Potom se odmiče da bi popričala sa nekoliko dotjeranih vremešnih gospođa, koje su došle u kuhinju i jedva čekaju zaseban sastanak sa tetkom. Zatim nam ona pokazuje veliki vojni kazan, hvaleći njegove kuhinjske kvalitete, govoreći kako solidno funkcioniše godinama, kako je za vrijeme rata bio korišten za kuhanje na veliko, i dan-danas je najzahvalniji za upotrebu u ovakvoj vrsti kuhinje.

Dakle, sa vojnim kazanom, htjeli ne htjeli, asocijacije na ratno stanje u vezi sa narodnom kuhinjom ispred ulaza, spomenute na početku teksta, ostaju i na kraju teksta, i sa unutrašnje strane ulaza.

U KS-u  4.095 gladnih usta

Mjesečni finansijski troškovi Merhameta na području Kantona Sarajevo iznose occ 72.000 KM. Merhamet ima registriranih 3.250 redovnih korisnika i 1.200 povremenih. Finansijska izdvajanja su smanjena, u manjoj količini, ali je priliv novih korisnika drastično povećan, što Merhametu, kako tvrde u upravi, otežava normalno funkcionisanje.

Mjesečni finansijski troškovi Crvenog križa Kantona Sarajevo iznose 112.000 KM. Crveni križ ima preko 3.500 korisnika svojih usluga (korisnici kuhinje, kućne njege i drugih socijalnih programa). U odnosu na 2007. godinu, godišnji budžet Crvenog križa je smanjen za više od 100.000 KM.
 
 Kanton Sarajevo finansijski podržava Centralnu javnu kuhinju - Crveni križ KS; Javnu kuhinju Stari grad, Javnu kuhinju Merhamet, Pučku kuhinju Kruh Svetog Ante i Caritas Vrbosanske nadbiskubije - Pučku kuhinju Jelo na kotačima.

Mjesečna izdvajanja Kantona Sarajevo na narodne kuhinje iznose  cca 224.000 KM i to za materijalne troškove, za rad kuhinje, za nabavku osnovnih životnih namirnica, za spravljanje topkog obroka putem Direkcije za robne rezerve KS i nabavku hljeba za Javnu kuhinju Stari grad i Javnu kuhinju Merhamet.
U toku ove budžetske godine smanjenja sredstava za ovu namjenu neće biti u KS.
Prosječan mjesečni broj korisnika narodnih kuhinja KS je cca 4.095.

Ko može na kazan u Sarajevu

Uslovi za dobivanje kartice za korištenje narodne kuhinje definisani su Uredbom o priznavanju prava na topli obrok u javnim kuhinjama KS

1) Korisnici toplog obroka su:
a) jednočlana domaćinstva čiji ukupan prihod po članu domaćinstva ne prelazi iznos od 70,00 KM mjesečno;
b) Višečlana porodična domaćinstva sa dvoje ili više maloljetne djece čiji ukupan prihod po članu domaćinstva ne prelazi iznos od 80,00 KM;
c) jednočlana domaćinstva penzionera čiji ukupan prihod ne prelazi iznos zajamčene penzije po podacima Federalnog zavoda PIO/MIO;
d) dvočlana domaćinstva penzionera čiji ukupan prihod ne prelazi iznos zajamčene penzije uvećane za 10%.
e) porodična domaćinstva u kojima su jedan ili više članova lica sa invaliditetom i lica sa trajnim invaliditetom u fizičkom i psihičkom razvoju, a čiji ukupan prihod po članu domaćinstva ne prelazi iznos od 100,00 KM mjesečno.
2) Korisnicima se priznaje topli obrok pod uslovom da:
a) ukupna stambena površina za jednočlana domaćinstva ne prelazi 44 m², a za višečlana domaćinstva za svakog sljedećeg člana ova površina se uvećava za 10 m² stambene površine;
b) nisu jednočlana i porodična domaćinstva koja stambene jedinice, garaže i druge prostore izdaju u zakup;
c) nisu jednočlana i porodična domaćinstva čiji je jedan od članova vlasnik preduzeća, samostalne radnje ili obavlja registrovanu dopunsku djelatnost;
d) nisu jednočlana i porodična domaćinstva u kojima je jedan od članova vlasnik ili posjednik motornog vozila, izuzev invalidnih lica koja su pri uvozu putničkog automobila oslobođena od plaćanja carine i koje im služi kao ortopedsko pomagalo.

U Banjoj Luci raste potražnja

Kriteriji za  procjenu da li neko može biti korisnik javne kuhinje u regiji Banje Luke su vezani za sposobnost određene osobe da sama sebi spremi obrok i nabavi namirnice, finansijsko-materijalno stanje, te da li ima pomoć zakonskih obveznika.

Banjalučki Crveni krst je 2007. godine izdvajao mjesečno 25.000 KM, dok je prethodne godine za oko 400 dnevnih obroka izdvajano do 28.000 KM, i to se produžilo do danas, sa neizvjesnim ishodom do kraja tekuće godine.
Prema Centru za socijalni rad Banja Luka, broj zahtjeva za korištenje javne kuhinje Crvenog krsta u Banjoj Luci do augusta tekuće godine porastao je za oko 50 procenata u poređenju sa prethodnom godinom. Uzevši u obzir da je 1.500 lica ove godine predalo zahtjev u Centru za socijalni rad Banja Luka za jednokratnu novčanu pomoć, zbog stanja socijalne potrebe, očekuje se dalji porast broja zahtjeva za uslugama i upotrebom javne kuhinje.

Cijeli tekst možete pročitati u magazinu START BiH ili pretplatom na elektronsko izdanje.

DOWNLOAD specijalni prilog o prostornom uređenju